Umrežavanje kao potencijal jačanja položaja nacionalnih manjina u Evropi
16. međunarodni naučni skup u Golubiću (Hrvatska) održava se u period od 24.08.2023 do 28.08.2023. godine. Organizatori skupa su Centar za istoriju, demokratiju i pomirenje iz Novog Sada i Udruga za povijest, suradnju i pomirenje iz Obrovca.
Značaj ovogodišnjeg političkog dela skupa u Golubiću se ogleda je u tome što su skupu pored političkih predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji prisustvovali i politički predstavnici nemačke manjine u Danskoj i danske manjine u Nemačkoj.
Komparativni izazovi s kojima se suočavaju prekogranične manjine
Predsednik Upravnog odbora CHDR-a Darko Gavrilović ocenio je da su ljudi „spremni pretočiti u vrlinu svoju nacionalnu pripadnost i poreklo kao da je veliki uspeh – roditi se. Na žalost, ekstremisti su spremni to zloupotrebiti za ratove koje vode. A kada ratovi prestanu počinje period mira i pomirenja. Na žalost mir se ostvaruje daleko sporije od rata i mržnje. Mir se ostvaruje godinu po godinu, polako i sa pažnjom, kao što se jede hleb, zalogaj po zalogaj.”
Poslanik u Narodnoj skupštini Srbije i predsednik Parlamentarne grupe prijateljstva sa Hrvatskom u Narodnoj skupštini Republike Srbije Janko Veselinović istakao je da se ključni problemi ne rešavaju već ostavljaju za budućnost, uz rizik da oni budu povod novim sukobima. „Cilj nam je da ovaj deo Evrope, Balkan, postane mesto mira i ekonomskog prosperiteta, a ne iščekivanje novih sukoba. Cilj nam je skandinavizacija Balkana, a ne njegova politička skandalizacija, čemu smo često prisutni. To može da se postigne samo marginalizacijom nacionalizma i šovinizma koji se još uvek toleriše u svojim okvirima, a naravno kod drugoga gleda kao pretnja. Na Balkanu ne sme više biti rata jer to bi bio i ekonomski kraj za ove prostore, a i za opstanak balkanskih nacija. Nikada se naše nevladine organizacije (CHDR i AHCR) ne zadovoljavaju postignutim već gledaju kako dalje i zato smo pozvali naše kolege iz Danske i Njemačke na saradnju i razmenu mišljenja.“
Milorad Pupovac, Član Sabora, bivši predsednik Srpskog narodnog vijeća i predsednik Samostalne demokratske srpske stranke ocenio je da su odnosi Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije značajno unapređeni. “Prošle godine je u Golubiću parafirana Deklaracija o suradnji Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije i to je glavni razlog mog dolaska danas. Mi smo značajno unaprijedili naše odnose, ali i odnose između dvije države. Taj sporazum je osnova za prekid neprijateljskih retorika između Hrvatske i Srbije. Zahvaljujući ovom sporazumu Žigmanov je postao ministar u Vladi Republike Srbije a samim tim su i Hrvati u Srbiji počeli bivati bolje predstavljeni. Sa raspadom Jugoslavije manjine su postale meta i žrtve ratova. Zahvaljujući ratnoj retorici manjina je sve manje u državama regiona. Stišavanje nacionalizama ide teško. Nacionalizmi su ovdje u pravilu antimanjinski. Zbog toga je smisao naše politike smanjiniti razinu nacionalističke retorike. Liječenje trauma I izmirenje od trauma izazvanih progonima je osnova za zaštitu manjinskih prava. Zbog toga smo privrženi politici pomirenja jer to omogućuje opstanak manjina. Prekogranična suradnja je nama jako važna – ekonomska, znastvena I kulturna, jer to omogućava opstanak manjine. Nadamo se da će te uspjeti prepoznati ovaj naš put I da ćete imati prigodu ga poslati šire u svijet. Volili bi stvoriti sa vama komunikaciju o tome kako živit zajedno.”
Tomislav Žigmanov, Ministar za ljudska i manjinska prava i socijalni dijalog od 2022. godine. Predsednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini od 2015. godine istakao je da su ovi skupovi su retka prilika da se razgovara o političkim i ekonomdkim prilikama kod manjina u Hrvatskoj i Srbiji, a naročitu u vremenu kada su bili na niskom nivou. „U državama tranzicije I nekonsolidirane demokracije, konsolidiranje manjina je ključno. Ključni izazov koji se mora razriješiti je da manjinske stranke budu posvećene ne samo svojim interesima već i zasadima demokracije. U protivnom interesi manjina mogu biti zloupotrebljeni, a manjina može se rastočiti i nestati. U prošlosti smo imali spriječavanja interesa hrvatske zajednice u Srbiji. To je bilo sofisticirano kažnjavanje onoga što smo živjeli devedesetih godina. To sve je imalo tragične posljedice po hrvatsku zajednicu koje su vodile progonima i ubojstvima Hrvata u Srbiji. Međutim, danas situacija se znatno popravlja. Suradnja sa srpskom zajednicom iz Hrvatske to pokazuje već više od dvadeset godina. Suradnja sa drugim manjinskim zajednicama je bitna. Uniformnosti je malo, ali iskustva je mnogo i ona mogu biti izvor učenja za budućnost. Zato je suradnja sa Dancima i Njemcima bitna.”
Dansko - nemačka saradnja kao model
Šef Sekretarijata nemačke manjine u Kopenhagenu (Danska) Harro Hallman govorio je o značaju insititucija koje održavaju manjinu živom kao što su brojni vrtići, škole na nemačkom, ali i novine. „Mi smo vrlo dobro integrisani u danskom društvu tako da to što imamo čitav niz institucija ne znači izdvajanje za nas, već samo očuvanje našeg identiteta. Ono što pokušavamo u saradnji sa danskom vladom je internacionalno prepoznavanje naše manjine i davanje nas kao pozitivnog primera života i opstanka jedne manjine. Ipak, moramo biti svesni da naš model ne mora biti model za druge. Zato ne treba govoriti o modelu već o čitavoj paleti različitih načina postizanja manjinskih prava.”
Jens A. Christiansen glavni sekretar organizacije koja predstavlja dansku manjinu u Nemačkoj dao je pregled istorije razvoja danske manjine u Nemačkoj i njeno uključivanje u FUEN i borbu za njeno međunarodno prepoznavanje. “Mi imamo 45 škola u severnom delu Nemačke, imamo 57 dečijih vrtića i ukupno njih pohađa oko 10 000 mladih. Za nas su važne i danske biblioteke, zatim naše crkve, novine, televizija kao i manje organizacije koje se bave kulturom. Sve to je važno za održavanje našeg života u toj oblasti. Sebe vidimo kao jedan od puteva kojim se može očuvati identitet. Mi smo opcija, ali ne i obavezan put kojim se mogu ostvariti manjinska prava. Možemo biti inspiracija drugima kako postići veća manjinska prava. Politički razgovori i popravljanje političkog položaja manjinskih stranaka nije dovoljno, treba život običnih ljudi učiniti boljim, treba otvarati škole, ali I radna mesta i na tome insistiramo decenijama. Bonsko – Kopenhegenska deklaracija je jako važna za uređivanje odnosa dve manjine i većina u dve zemlje, ali i dobra osnova za budući život. Dve manjine su već 15 godina nakon Drugog svetskog rata počele rad na tome kako privući vlade dve zemlje ideji boljeg položaja manjina I njihovog opstanka. Ta Deklaracija postala je temelj budućeg napretka dve manjine. Na koncu želim istaknuti da je dijalog najvažnija forma svakog napretka manjina u našem region. U tom smislu nalazimo se tri četiri puta godišnje ali I sa predstavnicima većine I kroz dijalog nastojimo riješavati probleme. Želim reći: ja ne želim biti manjina. Već ja sam Danac u Njemačkoj. Fokus mora biti na svom nacionalnom identitetu – biti Danac, a ne nekakva manjina.”
Manjine – institucije, struktura, zajednički život
U drugoj sesiji prvog dana skupa raspravljalo se o institucijama, strukturi i zajedničkom životu manjina. Svoj pregled stanja su izneli Vello Pettai (Direktor Evropskog centra za pitanja manjina, Flensburg, Njemačka), Darko Baštovanović, Predsednik Komisije za praćenje kršenja prava manjina u Republici Srbiji Hrvatskog nacionalnog veća Republike Srbije, Srbija, Matthäus Weiß (Roma/Sinti manjina u Schleswig-Holsteinu), osnivač Landesverband Sinti und Roma Schleswig-Holstein, Njemačka, Caroline Honervogt (Koordinatorica projekta Minderheiten-Kompetenz-Netzwerk, Flensburg, Nemačka), Tomislav Vodička (Generalni sekretar Instituta za migracije i nacionalnosti, Zagreb, Hrvatska), Ivana Blešić (Šefica Katedre za hotelski menadžment, Odsek za geografiju i hotelski menadžment, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad, Srbija)
NAUČNE PREZENTACIJE I RASPRAVE
Drugi dan skupa je rezervisan za naučne prezentacije i diskusiju o dve teme: Nositi se s prošlošću – suočavanje s budućnošću i Obnova nakon sukoba: kako manjine nastavljaju nakon završetka oružanih sukoba?
Svoje viđenje o ovim temama su izneli Ljubica Đorđević (ECMI), Martin Klatt (ECMI), Saša Milošević (SDSS), Ivana Blešić (Univerzitet u Novom Sadu), Snežana Besermenji (Univerzitet u Novom Sadu), Ana Mrgan (Veleučilište u Požegi), Jasmina Mlađenović (Veleučilište u Požegi) Radomir Kukobat (FIPISR).
