Hrvatsko-srpski odnosi: Identitet i ekonomija – Golubić 2017

Deseti jubilarni međunarodni naučni skup u Golubiću, održan je od 24. do 28. avgusta 2017. godine. Organizatori skupa su kao i prethodnih godina bili Centar za istoriju, demoratiju i pomirenje iz Novog Sada (Srbija) i Udruga za povjest, suradnju i pomirenje iz Obrovca (Hrvatska).

"Hrvatsko-srpski odnosi, identitet i ekonomija"

Na Desetom međunarodnom naučnom skupu „Hrvatsko-srpski odnosi, identitet i ekonomija“ koji je održan u Golubiću (obrovačkom) od 24. do 28. avgusta 2017. godine, učestvovali su naučnici i političari iz Srbije i Hrvatske.

Tom prilikom iznesena je jednodušna ocena da srpsko-hrvatski odnosi su na najnižem nivou od početka 21. veka. 

Sugerisana je neophodnost unapređivanja odnosa i to kroz popravljanje položaja srpske odnosno hrvatske zajednice u dve države kao i kroz inicijjativu kojom bi se pokrenuli naučni i privredni međudržavni projekti koji bi doprineli razvoju regiona.

Takođe, istaknuta je važnost uspostavljanja boljih odnosa između dve države što bi vodilo kao realizaciji politike regionalne stabilnosti i pomirenja.

Izjave učesnika 10. naučnog skupa "Srpsko-hrvatski odnosi"

Prof dr Darko Gavrilović, Centar za istoriju, demokratiju i pomirenje: Srpsko – hrvatski odnosi su pali na najniže grane od početka 21. veka. Naše države i dalje žive u prošlosti. Vode ih političari koji nisu sposobni razviti ekonomiju i omogućiti ljudima da žive bolje. Pošto nisu sposobni da grade onda pristupaju razaranju koristeći ratovima zatočenu prošlost kao oružje. Tako uništavaju naš unutrašnji mir unoseći nemire koji sa sobom nose nacionalna, verska ili rasna mržnja. Zbog toga, nemojte dozvoliti da postanete njihovo oružje. Vi niste buka tuđih političkih strasti, vaši životi su samo vaši. Usmerite se na one koji cene mir i ljubav.

Doc dr Davor Pauković, Udruga za povjest suradnju i pomirenje, Sveučilište u Dubrovniku: Političke elite su nas unazadile. Nisam optimista u vezi novih generacija. Hrvatsko – srpski odnosi služe isključivo za održavanje neprijateljstva u regionu. Ono što možemo mi povjesničari uraditi je komemoriranje prošlosti na što objektivniji način, a a ne da nam komemoriranje služi samo na gledanje parcijalne povjesti koja služi za širenje mržnje.

Tomislav Žigmanov, predsednik DSHV: Pitanje Hrvata u Vojvodini je zatomljeno, a odsustvo interesa je konstantno. Dominira narativ da je pitanje nacionalnih manjina riješeno. Sve suprotno tome smatra se aktom neprijateljskog djelovanja pa tako Hrvati u Vojvodini su viđeni kao neprijatelji države što nije točno, jer hrvatsko stanovništvo u Vojvodini je lojalno građanstvo svojoj državi. Sukladno tome i očekuju od države da im na adekvatan način odgovori. To između ostalog znači da bi država trebala imati adekvatan politički i humani odgovor na nasilja koja su vršena na vojvođanskim Hrvatima za vrijeme građanskog rata. U suprotnom, pretstoji nam budućnost u kojoj neće biti mjesta za optimizam.

Boris Milošević, predsednik zastupničke grupe SDSS: Trend poboljšavanja odnosa s početka 21. veka doživeo je pad. Očekivanja da će ulazak Hrvatske u EU doneti poboljšavanje pravnog standarda manjina nisu ispunjena. Naprotiv, došlo je do zastoja. Jačaju desni elementi koji raspiruju narative koji stvaraju antisrpsko raspoloženje i time mržnja uperena protiv Srba sve više jača. Ćirilica je postala velikosrpsko pismo što ne samo da nije istina već je sredstvo provokacije i izazivanja nove antisrpske atmosfere. Ovog leta u tom cilju iznose se lažne optužbe na račun Srba da pale šume, a te optužbe nemaju nikakvih dokaza. Zbog toga politička zastupljenost Srba u Saboru bitna je, jer je ona garant zastupljenosti i sigurnosti Srba u Hrvatskoj. Tako se čuje i čuva srpski glas u našoj domovini.

Saša Milošević, Srpsko Narodno Vijeće: Cinik bi za srpsko – hrvatske odnose rekao: „Sigurno će biti bolje, jer gore ne može. Političari i mediji su godinama radili uporno i marljivo na raspirivanju mržnje. Ona nije ostala na nivou visoke politike. Nju podržavaju predstavnici crkava, sporta, raznih udruženja. Zlo raspiruju i mitovi, ovdje u Hrvatskoj “domovinskog rata”, a u Srbiji “večite srpske žrtve”. Takvi mitovi im pomažu da nam zamagljuju vid, drže se na vlasti, i da se lažima koje je izgovoriti lakše nego se držati istine. Tome im pomaže i činjenica da ove zemlje nemaju istinsku levicu. 

Uslovi za popravljanje odnosa je u pobedi unutrašnjih demona, a to znači postati u punini demokratska društva. Pobediti pljačku zvanu pretvorba. Ne sudi se za ratne zločine. Nemamo ekonomije. A mediji su sluge vlasti. Drugi uslov promene je spoznaja da imamo probleme i da se uz bolove suočimo sa njima. To će značiti uzajamna popuštanja koja će biti bolna jer će mnogi gubiti svoje ratne stečevine. Moramo dobiti važnu instituciju koja će se baviti pomirenjem između Hrvatske i Srbije, a ne da to bude ostavljeno paralelnim institucijama, i da se tim poslom bave stručnjaci. Francuska i Nemačka bi nam mogle poslužiti kao pozitivni primer pomirenja.

Prof dr Janko Veselinović, Pokret za preokret: Pre deset godina smo započeli ove razgovore. Pre toga razgovore smo vodili u inostranstvu, a od tada razgovore smo smestili među narod dalmatinske zagore kojemu nisu potrebni ni mržnja ni nacionalna ostrašćenost već miran suživot. Svedok tom miru je deset godina odlične saradnje Srba i Hrvata u oblasti Obrovca., ali I činjenica da naše skupove pomažu toliko vremena imajući osećaj za značaj ove problematike. Žalosna činjenica je da političari i dalje promoviraju Oluju. Hrvati je slaveći a Srbi je žaleći. A niko ne spominje Erdutski sporazum koji je omogućio da ne dođe do rata u Baranji, da se Srbi mirno integriraju u Hrvatsku, da im domovi ne budu porušeni, oni proterani, a da istovremeno Hrvati ne stradaju.

Žalosna je činjenica i da u našem region postoje evrodiktatori. To su vođe koji potpaljuju političke vatre, šire mržnju u regionu, a u isto vrijeme ispunjavaju slepo ono što Brisel traži od njih. Brisel im vraća slepu poslušnost na taj način što im dopušta da u svom dvorištu rade šta hoće. Ja bi samo istakao da su za razliku od političara odnosi između običnog naroda daleko bolji. Ljudi postaju sve manje osetljivi na mržnju koju raspiruju političke vođe.

Dr Vesna Ivanović, Centar za istoriju demokratiju i pomirenje: Moja lekcija o izbeglištvu kaže da sam Iskusila izbjegištvo, jer sam bila hrvatska izbjeglica iz Sarajeva. Bila sam time osoba koju svi izbjegavaju. Osjetila sam marginalnost, poniženost, osjetila sam poniženje i osiromašenje. A iznad svega snagu manipulacije koju su ispoljavali političari prema izbjegličkoj populaciji.

Ivica Vrkić, gradonačelnik Osijeka: Hrvatskoj je potrebna stabilnost da bi se bavili pravim problemima a ne podsticanjem mržnje. Stabilizacija vlasti omogućava mirnu i naprednu Hrvatsku. Kao supotpisnik Erdustkog sporazuma dao sam doprinos na nacionalnoj razini, a iz perspektive gradonačelnika Osijeka ću reći da u ovoj situaciji sam uvodio nazive ulica sa srpskim imenima poput Milutina Milankovića i obnavljao sam srpske bogomolje kao i katoličke. Radio sam uporno na stvaranju takve političke klime koja dopušta svakom građaninu moga grada miran i napredan život. To je rad za moju domovinu a ne za stranke, ne za političare koji više protestiraju nego što programski djeluju.
Prof dr Vjeran Pavlaković, Sveučilište u Rijeci: Znanstveno praćenje komemoracija u smislu političkih govora služi nam i da pratimo razvoj dnevno-političke situacije u regionu. Zaoštravanje na političkoj sceni znači i zaoštravanje govora na komemorcijama. Uporedo sa komemoracijama iz Drugog svetskog rata komemorira se i Domovinski rat. Na žalost, nacionalistički diskurs u Hrvatskoj dominiraju komemoracijama. Pokazuju da svaka od njih koja nije nacionalistički intonirana ima demonstracije desničara. Zbog svega je neophodno spuštanje tenzija i razvoj kulture dijaloga koje će doprinijeti većem razumjevanju.

Naučni radovi sa skupa "Hrvatsko-srpski odnosi, identitet i ekonomija" u PDF formatu:

Najnovije: